Saslušajte me. Znam, znam, znam: odlazak na terapiju često zvuči kao da nešto nije u redu. I tačno je da terapiju često koristimo da radimo na onome što boli. Razmislite o fizikalnoj terapiji. Boli vas koleno, stopalo ili leđa, pa idete kod terapeuta. Šta obično radite na terapiji? Radite upravo na delu koji boli. Da li to radimo i u psihoterapiji? Apsolutno. Ako vas je strah pauka, istraživanja iznova pokazuju da je izlaganje uz prevenciju odgovora jedan od najboljih načina da se taj strah tretira. Ako ste depresivni i mislite da vas svi mrze, radićemo na preispitivanju tih misli.
Ali postoji jedno važno “ali”. Šta se dešava kada nemate jedan jasan simptom? Šta ako ne mislite ili ne osećate da imate problem koji treba “popraviti”, ali ipak želite objektivnu, stručnu i nepristrasnu osobu sa kojom možete da razgovarate? Upravo za to mnogi ljudi danas koriste psihoterapiju.
Da objasnim. Psihoterapija je relativno nov koncept koji se razvio kroz rad Sigmunda Freuda i njegovih savremenika. Ipak, ideja da je psihoterapija tretman rezervisan isključivo za mentalnu bolest danas je zastarela. Život tada nije izgledao kao život koji živimo danas. Nije bilo globalizacije, industrijalizacije, tolikog odvajanja od drugih ljudi, društvenih mreža, stalnog poređenja, prekomerne stimulacije i multitaskinga.
Šta to konkretno znači? Ljudi su imali više vremena i energije da se povežu jedni sa drugima. Ako biste prošli kroz raskid ili gubitak posla, verovatno biste imali prijatelja ili člana porodice koji je dostupan da vas sasluša i pomogne vam da izdržite taj period. Uz to, bez interneta, televizije, a nekad i bez struje, ljudi nisu bili stalno bombardovani stimulansima.
Anatomski gledano, ti ljudi su bili isti kao mi. Mozak i nervni sistem radili su na isti način. Ali okruženje je bilo potpuno drugačije. Nisu imali internet kao oslonac, imali su jedni druge. Nisu imali beskonačnu listu obaveza, već mnogo manje stalnih zahteva. Ukratko, bili su znatno manje izloženi istovremenim stimulansima koji od nas danas stalno traže da biramo na šta ćemo obratiti pažnju.
I tu je suština: naše telo i nervni sistem nisu se promenili istom brzinom kojom se promenio svet oko nas. Zašto bismo onda bili iznenađeni što nam je danas, kada smo istovremeno preplavljeni informacijama i često izolovani od drugih, potrebniji prostor u kome neko može da nas sasluša i pomogne nam da razvrstamo misli, osećanja i unutrašnje konflikte?
Zato želim jasno da kažem: ne morate imati “ozbiljan problem” da biste se javili i imali koristi od terapije.
Da li možete i treba da se javite ako mislite da imate problem? Apsolutno. Na stranici “O nama” možete videti spisak tema sa kojima možemo uspešno da pomognemo.
Ali možete se javiti i ako ste jednostavno umorni. Možda imate opravdan strah, tugu, beznađe ili se teško prilagođavate nekoj situaciji. Tu smo da pažljivo slušamo, pružimo podršku i, kada je korisno, pomognemo vam da dođete do rešenja bez osuđivanja i uz prostor za sve ono što znači biti vi.
– Dr. Djurovic